KAKO DO KRAJA POJEDNOSTAVITI UPRAVLJANJE RIZICIMA U GMP I GDP OKRUŽENJU

Zašto se u pharma-okruženju vrlo često koriste složeni numerički alati za evaluaciju rizika (npr. FMEA), iako to u mnogim situacijama nije primjereno i praktično, a uz to nije niti striktan zahtjev EU GMP, EU GDP ili ICH Q9(R1) smjernica? Naravno, postoje situacije i okolnosti kada je nužno sagledati različite perspektive te imati alate za rangiranje identificiranih rizika i definiranje prioriteta. Primjeri za to su evaluacija složenih projekata (npr. izgradnja novog proizvodnog pogona, razvoj novog proizvoda) ili procjena rizika kompleksnijih procesa (npr. evaluacija „ranjivosti“ procesa prometa na veliko lijekovima).

Međutim, postoji niz operativnih, rutinskih i frekventnih aktivnosti i situacija gdje se evaluaciji rizika može pristupiti i na puno jednostavniji način te ugraditi upravljanje rizicima u druge standardne operativne procedure GMP ili GDP sustava kvalitete. Istovremeno, takav jednostavniji pristup će i dalje biti u skladu s regulatornim smjernicama. Naime, smjernica ICH Q9(R1) Quality Risk Management kaže ovako: Some of the simple techniques that are commonly used to structure risk management by organizing data and facilitating decision-making are: Flowcharts / Check Sheets / Process Mapping / Cause and Effect Diagrams (also called an Ishikawa diagram or fish bone diagram).

U nastavku stoga donosimo nekoliko primjera vrlo jednostavnih pristupa evaluaciji rizika po principu DA/NE, kada nije toliko važna razina rizika već je ključno utvrditi postoji li uopće rizik ili ne. Drugim riječima, određuje se prisutnost prijetnje za kvalitetu/sigurnost/učinkovitost lijeka, učinkovitost procesa ili ispunjavanje zahtjeva (regulatornih, internih, ugovornih):

• Ako takva prijetnja postoji, smatra se da je rizik prisutan i neprihvatljiv te treba poduzeti dodatne korake

• Ako prijetnje nema, nema niti rizika ili je beznačajan te dodatni koraci nisu potrebni

Ovaj pristup temelji se na prvom koraku procesa upravljanja rizicima iz ICH Q9(R1) smjernice:

Hazard identification is a systematic use of information to identify hazards referring to the risk question or problem description. Information can include historical data, theoretical analysis, informed opinions, and the concerns ofstakeholders. Hazard identification addressesthe “What might go wrong?” question, including identifying the possible consequences.

Pogledajmo konkretne primjere koji se vrlo lako mogu primijeniti u GMP i GDP okruženju.

Evaluacija rizika koje sa sobom nosi predložena promjena

Za svaku predloženu promjenu u sklopu evaluacijskog postupka postavlja se set pitanja (naravno, moguća su i neka druga pitanja uz ovdje navedena):

• Može li predložena promjena dovesti do neželjenih negativnih učinaka na redovite radne procese?

• Može li promjena imati negativan utjecaj na primjenu i učinkovitost GMP/GDP sustava?

• Može li promjena imati negativan utjecaj na kvalitetu i dostupnost lijeka?

• Je li promjena suprotna primjenjivim regulatornim zahtjevima?

• Je li promjena suprotna internim propisima?

• Je li promjena suprotna uvjetima važećih ugovora?

• Nosi li promjena neodrživi pritisak na postojeće resurse?

Ako je na samo jedno pitanje odgovor DA, predložena promjena nosi neprihvatljiv rizik i treba ju redefinirati i/ili ugraditi neke kontrolne mehanizme ili odustati od takve promjene. S promjenom se može nastaviti tek kada su svi odgovori NE.

Evaluacija rizika koje sa sobom nosi implementacije neke CAPA-e

Za svaku definiranu CAPA-u prije konačne odluke o primjeni postavlja se set pitanja (naravno, moguća su i neka druga pitanja uz ovdje navedena):

• Može li CAPA imati utjecaj na kvalitetu i dostupnost lijeka?

• Može li CAPA imati utjecaj na sljedivost i integritet podataka?

• Može li CAPA imati utjecaj na učinkovitost radnih procesa?

• Može li CAPA imati utjecaj na učinkovitost GMP/GDP sustava?

• Je li CAPA u suprotnosti s GMP/GDP regulativom?

• Je li CAPA u suprotnosti s internim procedurama?

• Je li CAPA u suprotnosti sa zahtjevima kupaca?

• Je li CAPA u suprotnosti s ugovornim obvezama?

Ako je na samo jedno pitanje odgovor DA, promatrana CAPA u sebi nosi neprihvatljiv rizik i treba ju redefinirati i/ili ugraditi neke kontrolne mehanizme. S implementacijom CAPA-e se može nastaviti tek kada su svi odgovori NE.

Evaluacija povrata serije lijeka u prodaju

Slično prethodnim primjerima, postavljaju se konkretna pitanja s obzirom na ispunjavanje regulatornih GDP zahtjeva za povrat lijekova te dodatna pitanja kroz koja se utvrđuje sigurnost pojedinog povrata. I ovdje nas samo zanima postoji li prijetnja koja će rezultirati neprihvatljivim rizikom, a nije toliko važno koja je sama razina rizika.

O ovome smo već ranije pisali pa pogledajte kako upravljati rizicima kod povrata lijeka u prodaju, a na ovoj poveznici možete vidjeti i primjer obrasca za evaluaciju povrata lijeka.

Validacija računalnih sustava

Znamo kako se za evaluaciju kritičnosti pojedine funkcionalnosti često koriste matrice rizika u dva koraka koje dolaze iz GAMP5 dokumenta. Međutim, je li to baš nužno?

Ne bi li bilo sasvim dovoljno identificirati sve funkcionalnosti koje su GxP relevantne (ne nužno kritične) kao i sve druge funkcionalnosti koje mogu imati utjecaj na performanse računalnog sustava. I ponovno jednostavnim DA/NE pristupom vrlo lako dolazimo do odgovora što je, a što možda i nije potrebno uključiti u validaciju računalnog sustava.

Puštanje u promet serije lijeka zahvaćene odstupanjem

Ovo je osobito zanimljiva situacija. Naime, EU GMP Annex 16 donosi vrlo konkretna zahtjev: 3.1 The impact of the deviation should be assessed in accordance with a quality risk management process (…) i. Evaluation of the potential impact of the deviation on quality, safety or efficacy of the batch(es) concerned and conclusion that the impact is negligible.

Dakle, sve što nas zanima je kakav je utjecaj odstupanja na seriju lijeka jer takav utjecaj mora biti beznačajan tj. ne smije ga biti. Prema tome, ništa nam ne znači je li rizik 4, 8 ili 32 ako rizik postoji. I ovdje je za svakog QP-a najbolja opcija primijeniti najjednostavnije rješenje, o čemu smo također već pisali.

Ovo su samo neki primjeri jednostavnijeg pristupa upravljanju rizicima jer ovakav koncept primjenjiv je i u nekim drugim GMP i GDP procesima. Imajte na umu da iako se radi o jednostavnom pristupu, i dalje je nužno imati vrlo jasan zaključak koji je dokumentiran, a zaključke temeljiti na konkretnim argumentima i činjenicama.

I naravno, važna napomena: ako se odlučite za novi pristup upravljanu rizicima, ne zaboravite prethodno ažurirati SOP jer koji god da se koncept primjenjuje, to mora biti jasno definirano internim procedurama.

Na samom kraju donosimo još jedan izvadak iz ICH Q9(R1) smjernice koja se odnosi na manje formalne oblike upravljanja rizicima, a podupire primjere koje smo opisali:

 The following may be characteristics of lower levels of formality:

One or more parts of the quality risk management process are not performed as standalone activities but are addressed within other elements of the quality system which may have risk assessment and risk control activities embedded within them.

Quality risk management tools might not be used in some or all parts of the process.

A cross-functional team might not be necessary.

Stand-alone quality risk management reports might not be generated. The outcome of the quality risk management process is usually documented in the relevant parts of the quality system.